SAWA FEST 2012 – izvještaj

14.07.2012. probrana družina u sastavu 3 muškarca i jedna žena pakuje prnje u dobro poznati jettilac bojaov, i kreće put županje na 4. jubilarni sawa fest. nažalost prvi dan festivala propuštamo jer je legendarni raker nakon više od 9godina baš kao za inat u petak prijepodne dobio zasluženi transfer u bijeljinu poslije dugogodišnje vijernosti porodici todorović kao i mnogima ostalima, dalje, rule još nije kupio kedi za firmu, a bojao i jettilac su bili na nekom rokobiliju u lukavcu. sranje. prvi dan na sawi je garant razvalio. ali avaj..
na put se kreće oko 7, thrash zone je na plejeru, prozori spušteni ne zbog frajerisanja, nego zbog klime u jettilacu.

prva stanica, pekara „magistrala“ srebrenik. unutra proizvodi zlo i naopako, za svakog putnika namjernika obavezna stanica. objedosmo gdje-iđe-išta-ima, čak me žena koja radi u pekari odgovarala da uzmem mekiku sa čokoladom da se ne isflekam, kae curi, toplo je,  al nema boga. druga stanica, neki mall st00ri u orašju, unutra svjetli jedno deset tisuća luksa, a ljudi nekako drugačiji nego kod nas, dosta kulturnije, nema gurbeta u potkošuljama i kožnim papučama, uredno parkirana vozila i sve. pokupismo mi tu neke tečnosti i put pod noge. na granici sve regularno, suhi prepozna lika drota u kućici što nam je pregledo dokumenta, neki školski drugar. valjda nas zato nije pitao što idemo u hrvatsku, šta znam, uvijek neko rastezanje „a šta to ima“, pa kako ti nekom graničaru da objasniš šta je to pank festival, „ko su bendovi“ i sl. uglavnom, ovaj put je prošlo odlično i eto nas za tili čas u županji.
za razliku od prošlih godina, fest se ove godine preselio na poloj (valjda na hrvatskom plaža, iako to do danas nisam razjasnio) na obalu pokraj rijeke save. na prvu je izgledalo dosta ozbiljnije nego ranije, velika bina, fino ozvučenje i razglas, dosta ljudi..opet, da li zbog navike ili nečeg drugog, staro mjesto za fest je bilo nekako sa šmekom, one grede za pentranje i prisnost publike sa bendom na bini je bila nezamjenjiva.

(slika sa sawa festa 2010)
i tako kreće sa svirkom left in ruins, jer smo nažalost propustili svirku benda my turn, za koju sam kasnije od provjerenih njuški čuo da je bila skroz korektna s obzirom koliko dječaci sviraju. nego left in ruins svira neku muziku na tragu trash talka, baš prljavo, na momente brzo, powerviolence brzo, pa onda doomy sporo i tako sve u krug. italijani peru za sve pare, baš onako uvježbano, odvaljuje džigericu (ko ima naravno). svirkali su jedno pola ure i onda razlaz drugari. sve u svemu, vrlo dobar nastup, pa sam tako odlučio po povratku kući da pristavim njihov zadnji ep breathless, restless, hopeless na daunloud kako bih se malo bolje upoznao sa radom benda. poslije njih sviraju final approach (ili što bi bojan reko anal approach;), krut ju iz slovenije, tačnije iz krškog. bend je dobar iako je ovo prvi put da ih slušam, zvuk je nekako bio tanji, može biti i da je do moje pozicije sa koje sam gledao svirku. pjesme brze, glas dosta razumljiv, mada poruku nisam uspio da uhvatim. inače, pjevač u teksas šorcu, vrlo moderno i trendi :) nekako mi se čini da one normalne bermude i patike idu lagano u penziju, a da se na andergraund pank/hardkor sceni ustaljuju ti neki džins podvrnuti šorcići, naravno dole idu neki priglavci, nikako air max:) to nose taf gaj bendovi:) anal approach svirku zavrsava sve u predvidjenom roku, satnica se poštuje maksimalno, deda je podviknuo, sve radi tačno ko jugoslovenski radnici na prinudnom radu u njemackoj. oko 23h sa svirkom počinje vitamin x, šampioni euro harkora. potrebno je istaći da je drugi dan bila predviđena i svirka benda nulla osta, ali je iz porodičnih razloga kako je objašnjeno bend odustao od nastupa na festivalu, tako da sam ostao uskraćen za njihovu svirku kojoj sam se baš radovao. al štaš druže. nego da se vratimo vitaminu. marko i ekipa se penju na binu, i odmah nastaje ledilo, zvuk još čestito nije ni počeo. atmosfera odlična, baš ono pozitivno naelektrisana. oni šibaju hitove jedan za drugim, rulja konstantno skače sa bine, dole ludara ne zna se ko koga bije, a vitamin onda još brže. boja i ja stojim odmah tu na 10tak metara od bine, upišavamo se od smjeha ljudima i potezima koji se prave tokom svirke. u nekom trenutku, sa bine dolijeće ogromna plava moržina na naduvavanje, ljudi ga napucavaju nogom, rukom, glavom, letio je na sve krajeve, pado ljudima u pivo, napucavaju ga merlinu u glavu, ovaj pijan viče kakvo je ovo metalkor sranje na bini, nema pojma šta se dešava. uglavnom, totalni kaos. njihova svirka trajla je možda 45 minuta, nisam siguran, na kraju nije ni bitno. prošlo je kao da je trajalo 10minuta.







i onda par minuta nakon njihovog nastupa neko od organizatora preko razglasa objavljuje ono što niko nije htio da čuje: d.r.i. neće nastupiti na sawa festu jer nisu uspjeli da udju u hrvatsku. auu fak. istina, ovakve stvari se dešavaju, ali nikad ne očekuješ da se takvo što desi na svirci na koju si ti krenuo. u tom trenutku bilo je zanimljivo vidjeti lica svih metalera koji su prevalili put kako bi ispratili samo njihov nastup. totalno razočarenje, mizerija na licima, nevjerica, bogovi pucaju na sve strane.meni bilo zanimljivo, smijo se sa zavishom i markom čitavoj situaciji.. bilo je super:) ah da, kad spominjem već njih dvojicu, rekoše mi da su „spavali“ 2 noći pod otvorenim nebom bez šatora, kamen pod glavu i taj fazon..pa jebote mal ne bi bog:) kontam da im je bilo odlično, osim možda mali nedostatak privatnosti pri vršenju velike nužde, ali ta nepravda je ispravljena, siguran sam pri povratku u sarajevo i zrenjanin.
tri muškarca i jedna žena u neko doba noći odluče da se zaputie doma, krenusmo nazad ka jettilacu, kad boja otvori gepek imali smo šta da vidimo..ogromna plava moržina ispružila se preko naših kesa i ruksaka i zuri u nas ogromnim očima i kljovama. hjoj bilo je smješno ko na sahrani kad te uhvati. ko bi reko da će holandska moržina završiti u zimbatwi..? i jopet, ukrcamo se i pravac put pod noge, prošvercasmo moržinu u gepeku na granici (a da je carinik rekao da pogleda gepek:))  i stigoh kući u neka doba taman na ju tjubu direktno sa exita neki kliktač duplog klika puštao neki fensi dab step, vidiš dole masa se prži ko da im je zadnje. e leba ti. reko, idi ti fino u krevet, mani se gluposti. a da..zaboravi reći dok nisam zaključio priču da je na festu bio fini šator sa mrrrčom, bilo svega unutra, tezge iz svih djelova ex-yu pa i europe, ćujte. nisam nešto bog zna kako preturao po stvarima, jer sam se plašio, znam kako to uvijek na kraju završi, a bilo je svega stvarno. odličnih ploča, diskova, kaseta, majica dobrog i sumnjivog kvaliteta. sve u svemu, ko je imao novaca, i bio raspoložen da pomogne nezavisne trgovce, taj je i imao šta da pazari.
na kraju, ono što je sigurno je da ćem ponovo iduće godine za županje, ako ne i prije, jer antun i društvo ozbiljno dobro rade sve čega se dohvate, tako da ako imate prilike, navratite dogodine na ovaj fest ili na neku svirku u mkc zupanja.

over end aut.

(slike svirke VX preuzete sa slavonijalive.com)