Archive for October, 2011

Cut – The Movie

Posted in Video on 21/10/2011 by Saleo

Cut: Slicing Through the Myths of Circumcision je izuzetno zanimljiv dokumentarni film koji kroz nešto više od sat vremena trajanja pokušava da edukuje te približi shvatanja na vrlo škakljivu temu:  obrezivanje muškaraca. Čikaški autor Eli Ungar-Sargon pokušava kroz ovo ostvarenje da obuhvati mišljenja stručnjaka iz raznih grana medicine, njihova iskustva, profesionalne ali i lične stavove, mišljenja aktivista, kako onih udruženih u organizacije tako i individualna, te pruža poseban osvrt ka religijskim shvatanjima , posebno judaizmu, koji u svojim korijenima sadrži dogmu obrezivanja. Autor se takođe indirektno osvrće na borbu sa samim sobom, svojom porodicom koja poštuje dogme ortodoksnog judaizma, te svojim najbližima u nadi da će naći odgovor zašto nisu sačekali njegovo mišljenje na ovu temu prije nego su obavili ovaj religijski obred. Film takođe detaljno pojašnjava same osnove procedure, njene uzroke i posljedice, da bi pred sam kraj kulminirao autentičnim snimkom obreda obrezivanja u jevrejskoj porodici koju sigurno nećete ravnodušno pogledati.

Hang’em

Posted in Trivia? on 20/10/2011 by Saleo

HERTA BSC natürlich

Posted in Trivia? on 07/10/2011 by Saleo

TRIAL, ANCHOR, RUN WITH THE HUNTED, Zagreb 28.09.2011 – izvještaj

Posted in Recenzije on 02/10/2011 by Saleo

Priča kaže sledeće..

Za turneju Trial-a saznalo se još krajem jula ove godine,ne sjećam se više ni kako. Znam samo da mi je bilo neobično drago, kao za rijetko šta u posljednje vrijeme. Ono što sam takođe znao je da ću stići gdje god budu svirali u okolini, jer je bilo izvjesno da u BiH sigurno neće doći. Mi, nažalost, nemamo publiku za taj bend. Uglavnom bilo mi je poprlično svejedno gdje ću završiti, i eto nekako se potrefilo da mi je najviše odgovarao datum u Zagrebu. Vrlo brzo se stvorila i kritična masa entuzijasta zainteresovanih da potroše čitav dan u šali i šegi tamo i nazad (malo više od 700km u oba smjera), pa se na kraju ispostavilo da je u kolima bilo nas 4 mučenika iz  Sarajeva, Zvornika i Tuzle.

Srijeda, 28. septembar, perfektan jesenji dan. Ubacismo ono malo prnja u rentani Aveo i zaputismo se ka graničnom prelazu kod Orašja. Tamo negdje malo prije grane stadosmo na nekoj pumpi da bacimo piš, kad ispred nas izleziše neki sitni kerovi i pilići.



Poigrasmo se mi sa njima finih pola ure, i onda nastavak putovanija. Na granici, za divno čudo nikakvih problema, i onda jebeni autoput (iliti autocesta na HR:) od 280km do Zagreba. Nigdje krivine, nigdje ništa. Držiš volan ravno 2ipo, 3 sata i trpiš Isusove muke u nozi kojom daješ gas. Da skratim, stigosmo mi na naplatnu rampu prije Zagreba, ja sam tu između ostalog imao neki papir na kojem su bile instrukcije kako poslije tog check pointa, naći klub, i iz nekog meni nepoznatog razloga odlučim da skrenem lijevo umjesto desno na jedinoj raskrsnici koja vodi ka gradu. Zašto sam to uradio nije mi ni sad jasno, kao ni vjerujem ostalima, iako je pisalo skreni desno, al zaputismo se mi lagano ka Ljubljani:)) I poslije nekih 20tak kilometara slučajno kužnem znak Zagreb-radnička zona i aj reko, bolje i tu nego da se vozimo do Zlovenije. Uglavnom od tog momenta, pa dok nismo stigli do kluba, stali smo jedno 100 puta da pitamo ljude kućemo i štaćemo jer se sjebo onaj plan koji sam imao na papiru da sam skrenuo desno kod albukerkija. Naletismo usput sasvim slučajno i na neku ženu iz Sarajeva koja već tu duže živi, a koja nam je srdačno zakomplikovalo život, al oprostićemo joj. Nego.. Oko 8 (?? Kolko?) smo bili ispred kluba, i kontali da nam je ostalo možda još sat, sat ipo do zvuka, tako da smo odlučili da malo protegnemo noge po širokim zagrebačkim ulicama. Što reče neko, uopšte nismo bili ofirni i niko nije znao da nismo iz Zagreba:) Poslije nekih sat vremena tumaranja vratismo se mi do medike, i tamo smo buljili u prazno možda joše nekih po sata i upadosmo u klub. Valjda igrom slučaja il kako, uglavnom dobre bošnje su bili prvi posjetioci to veče u prostoru u kojem se održavala svirka. Ja onako radoznao da vidim na šta liči klub njuškam oko opreme, razglasa i skontam sto sa mrrrčom. Aj kao da bacim oko da vidim šta ima, i tako pola minute zagledam, kad će mi jedan fini gospodin: Hi, I’m Greg. U reko druže.. (nisam ni skonto čovjeka u polu mraku) baš me iznenadio, i upoznasmo se mi tu, raspričasmo i u nekom trenutku ode lik sa mnom sa radnog mjesta. Sljedeća scena: druženje sa Timom (gitara, Trial), Anchorom (koji je svirao sa Trial-om i Run With The Hunted-om na turneji) i dijelom RWTH u njihovom bekstejdžu u veoma prijatnoj atmosferi. Valjda im je bilo drago što smo došli iz BiH na koncert u Hrvatsku, a i onako, skonto sam da je polovina njih mislila, pogotovo ovi iz RWTH da je kod nas još uvijek rat i da smo mi jedini preživjeli. Ko će to sad objašnjavati jebiga. Uglavnom da pređem na stvar.. prvi bend koji je svirao te večeri Run With The Hunted je bio veoma dobar, za mene totalna nepoznanica, ali bilo mi je super. Nekako spoj dobrih promjena ritma i veoma energičnih dionica koje baš ostavljaju utisak. Nažalost, nije bilo baš na koga bi mogli da ostave taj utisak jer je tokom njihovog nastupa u klubu bilo možda 30 ljudi. Tuga. Meni njihova svirka nekako najviše ličila na svirku benda Shipwreck AD, al to je doživljaj sa zvuka uživo. Trebao bih ovih dana ozbiljnije da se zabavim njihovim radom da vidim o čemu pričaju mimo muzike. Poslije njih svira Anchor. Njihov fenomenalni album Recovery koji je izašao ove godine sam već recenzirao i bilo mi je skroz interesantno da čujem kako to zvuči uživo. Svirali su sigurno pola posljednjeg albuma, nešto stvari sa Captivity Songs izdanja i meni par nepoznatih numera. Atmosfera na koncertu je bila pozorišna iako su momci super svirali svoju set listu. Nisam siguran zbog čega je tako išlo, al iskreno, davno sam prestao da se osvrćem ka drugim ljudima tako da sam uživao u tih dragocjenih pola sata njihove prangije ne obazirući se šta se dešava oko mene. Na bini je vrlo pozitivna atmosfera, oni kao da su svirali svoju posljednju svirku u životu. Pjevač vazda nasmijan, ostali isto + uvježbani ko sat. Stvarno ih vrijedi zvati da sviraju.




Nakon Anchorovog nastupa nekih 15tak minute pauze do Trial-a. Ne znam, nekako ni u klubu ni ispred kluba gdje se nalazilo puno više ljudi nije bila neka atmosfera, da ne pričam o nekom iščekivanju i sl. Pošto mi je to bila tek 2 svirka u Zagrebu, ne bih donosio nikakve prerane zaključke, al učinilo mi se da su ljudi zasićeni događajima ove godine, a vjerovatno je bilo i onih koji su samo izgledali . Ko će ga znati. Uglavnom u neko doba se ušlo nazad u klub, a tamo su se već uveliko završavale pripreme za početak zvuka. Kreće laganao i dugoočekivani intro sa albuma Are these our lives (ilit wives) i onda bokser u glavu: Reflections. Jedno 10tak ljudi pjeva zajedno sa Gregom. Zvuk je fantastičan, tonac zna znanje, vizuelno takođe fino podešeno sve da štima. I onda idu hitovi One Step Away, Saints and Sinners, Unrestrained itd.. Jedina stvar koju nisu svirali to veče a da bi je ja eventualno stavio na listu je For The Kids. Sve ostalo je bila bomba. Naravno, između pjesama motivacijski govori koje Greg inače ima običaj da drži tokom svirki, koji uopšte nisu klišeizirani i, nako da se popuni vrijeme dok se orkestar ne odmori. Pravo u centar sa smislom i idejom. To je ono što sam ja čuo to veče u tim kratkim pauzama. Možda je nekom to sve bilo naporno al ko ga jebe. Neise. U klubu je tokom Trialove svirke bilo oko 100 ljudi. Ne usudim se reći da je bilo više. Atmosfera ista kao i na prethodnim bendovima, anemična, naravno, osim nas par (al bukvalno par) u prvom redu koji smo bili ko pušteni s lanca. To ipak nije smetalo da ljudi koji sviraju već više od 15 godina uživaju u svom nastupu i privedu veoma korektno svirku kraju.






Poslije smo nastavili druženje, ispričali se i u neko doba noći zaputili kući. Ja sam obnevidio u povratku nazad od silne autoceeeste, al štaaš druže što bi reko Špeki.

Sve u svemu, zajebancija je bila odlična, bendovi prva liga, čitavo putešestvije za ponovilo se. Zahvalio bih se takođe Nikoli Predoviću za odlične slike sa svirke. Nadam se opet uskoro nekom finom povodu pa da se zajurca  sa dobrim prijateljima.

Uzdravlje.